|
Novosti
Na Sajmu
hortikulture učenici naše škole su osvojili drugo i treće mesto.
Školu su
predstavljali:
Učenike je
spremala nastavnica Cerovac Aleksandra.
SAJAM NAMEŠTAJA
«Agencija za
drvo» je raspisala konkurs za idejno rešenje komada nameštaja. Tema je bila
slobodna a prednost su imali komadi nameštaja od drveta.
Napomena:
Isti konkurs je raspisan i za fakultete; đaci i studenti su bili u istoj
kategoriji.
Iz naše
škole je predato 11 radova. Učenik Lazić Marko iz IV/2
je dobio I nagradu za idejno rešenje police (prvu nagradu je dobio i
jedan student – napravili su izuzetak i dodelili dve prve nagrade). Pohvale
su dobile učenice iz naše škole Šimunić Vanja III/2 i Marković
Marijana III/1.
Naša
koleginica Obradov Jelena je na konkursu za idejno rešenje štanda za sajam
dobila nagradu «Zlatni ključ». Njeno idejno rešenje je nagrađeno zbog
jednostavnosti i brzine izrade kao i zbog racionalizacije prostora u
organizaciji nameštaja.

ŠKOLSKE ZVEZDE NA
ZVEZDARI
(«Sajam
znanja»)
Sajam
znanja, koji je krajem novembra organizovala beogradska opština Zvezdara
(zato se ova manifestacija naziva i Zvezdarski sajam znanja),
zamišljen je kao smotra beogradskih srednjih škola koje posetioce Sajma, na
popularan i zanimljiv način, treba da upoznaju sa onim što njihovi učenici
uče, za koja se to zanimanja osposobljavaju i, kao najvažnije, kako
izgleda školovanje za jednog geodetskog ili zubnog tehničara, medicinsku
sestru, drvorezbara, fizioterapeuta... Umesto ''eksponata'' koji su
namenjeni jednom potrošačkom svetu opsednutom svojim rekordima (najskuplji
automobil ili spavaća soba, moderna kuhinja u kojoj i vi (to je
moguće!) preko noći, (metamorfozom), postajete novi
Džejmi Oliver, ili kako da ostanete zauvek mladi i da tako mladi
(zauvek) odete na neko putovanje van zemlje, itd.), a koje možemo da
vidimo na takozvanim velikim sajmovima, na Zvezdarskom sajmu znanja bili su
izloženi učenički radovi, nastali kao rezultat njihove pameti, znanja
i truda.
Umesto
pretvornih osmeha serijski identičnih agenata (menadžera) reklame i prodaje,
koje ne možemo da izbegnemo na onim velikim sajmovima, ovde su učenici u
razgovoru sa posetiocima (a najviše je bilo budućih srednjoškolaca!),
govorili o tome kako im je u njihovim školama, koje predmete izučavaju i
kako su ovladali pojedinim veštinama koje su, pred posetiocima, praktično
pokazivali. Učenici nisu imali, ili su ih od posetilaca Sajma uspešno
skrili, strateške planove, na kratak i dugi rok, prodora, zadržavanja i
konačnog osvajanja (kao da smo u ratu) ''učeničkog tržišta''; oni nisu
bili
profesionalci u svom poslu;
oni su svoje škole predstavljali sa zanosom, iskreno, ponekad i naivno
(neprofesionalno), te su njihove reči o školi (profesori su, na sreću, imali
slobodan suflerski dan), bile, uglavnom, jednostavne i neposredne. Sve što
su učenici radili toga dana bilo je ispunjeno osećanjem odanosti (ljubavi?)
prema svojoj školi i
ovo
se, posebno, videlo u silnoj želji da se, prilikom prezentacija, bude
zanimljiviji od drugih škola.
Tako su
se na jednom mestu, u holu Beogradske poslovne škole, gde je Zvezdarski
sajam znanja održan, kao u najprometnijoj ulici nekog srednjovekovnog
gradića čuvenog po svojim zanatskim radionicama
(hol
Poslovne škole ispunjen mnoštvom radoznalih posmatrača je podsećao na takav
prizor), okupile beogradske škole – Geodetska, Arhitektonska, Škola za negu
lepote, Medicinska, Građevinska, Farmaceutsko-fizioterautska, Saobraćajna,
Trgovačka
... a
među 16
beogradskih škola, koliko škola je uzelo učešće na ovom Sajmu znanja, bila
je i
naša škola.
Za našim
''štandom'', na kojem su bili izloženi predmeti izrađeni u tapetarskoj
radionici naše škole, umetničko-zanatski radovi, crteži i skice
drvorezbara, primerci ''Drvceta'', prezentacija obrazovnih profila koji
postoje u školi na video bimu, pažnju posetilaca privukli su naši učenici –
Kristina Miladinović (45) i Ivana Milić (45), sa
izradom aranžmana (pomoć u izradi aranžmana pružila je profesorka Aleksandra
Cerovac) i Branislav Dimov (42), drvorezbar, koji je, radeći u
drvetu svoj novi rad, drvorezbarskom veštinom posetiocima ove smotre bio,
verovatno, i najzanimljiviji na celokupnom Sajmu znanja. (Branislav je o
svojoj veštini govorio i u intervjuima koje je dao različitim televizijskim
ekipama koje su pratile dešavanja na ovom Sajmu.)
|
 |
 |
|
Branislav Dimov
42 |
Kristina Miladinović 45 i Ivana Milić 45 |
Zahvaljujući našim učenicima – Kristini, Ivani i Branislavu, kao i Biljani
Samardžiji, profesorki informatike, koja je naš školski ''tim'' organizovala
i vodila na Zvezdarskom sajmu znanja, te profesorima – Aleksandri,
Vladislavu i Miroslavu, i jednom ''šefu'', Jovanu Letici, naša škola, u
narodu i u školskom svetu poznata kao Drvna, položila je ovaj
sajamski ispit pa se sad u miru priprema za sledeći.
|
 |
Pekar, lekar,
apotekar... STOLAR I TAPETAR,
mogao sam biti ja...
(U
poseti školama u Austriji i Nemačkoj)
Grupa
profesora naše škole sa direktorkom, prof. mr Zoricom Đoković, posetila je
početkom novembra dve srodne škole u Austriji i Nemačkoj. Ova poseta, koja
je ostvarena zahvaljujući Programu reforme srednjeg stručnog orazovanja,
bila je prilika da se upoznamo sa načinom rada profesora u ovim zemljama
(našim inostranim kolegama) kao i da se uspostave partnerski odnosi sa
školama u Firstenfeldu (Austrija) i Minhenu (Nemačka).
U
Firstenfeldu, gradiću udaljenom od Graca nekih 45 km, živi desetak hiljada
stanovnika. Škola
Landesberufsschule
osnovana je 1970. godine, i u njoj se obrazuju budući stolari,
tapetari-dekorateri i zanatlije koje izrađuju ortopedska pomagala. Sistem
obrazovanja u Austriji je drugačiji od našeg, pa se školovanje jednog
srednjoškolca u Firstenfeldu značajno razlikuje od školovanja njegovog
vršnjaka koji pohađa našu školu.
Kada
završe četvrti razred osnovne škole, pred devojčicama i dečacima u Austriji
je prva velika odluka
– da li
školovanje nastaviti po programu koji im sutra, kada stasaju za srednju
školu, omogućava da se upišu u neku gimnaziju (za šta su, pored želje,
potrebne i visoke ocene!), ili po programu koji će ih u
budućnosti odvesti u neku stručnu školu. Učenici čiji je uspeh prosečan
nemaju ovakve dileme –
oni će
moći da upišu isključivo zanatsku školu! U devetom razredu osnovne, koji je
praktično i pripremni za stručne škole, učenici obilaze preduzeća koja traže
nove radnike. Kada jedan petnaestogogišnji Austrijanac sklopi ugovor sa
preduzećem koje ima potrebu da zaposli i školuje budućeg stolara ili
tapetara (sklapanje ugovora je neophodno da bi mogli da upišete
školu), počinje njegovo trogodišnje školovanje.
Treba
reći da je zbog razvijene drvne industrije i nedostatka radne snage u
Austriji lako sklopiti takav ugovor i da se firme, čak, međusobno utrkuju u
ponudi povoljnijih uslova učenicima. Preduzeće u kojem učenik radi i uči
zanat, uz osmočasovno radno vreme i mesečnu novčanu nadoknadu koja je
značajno manja od one koju imaju radnici čije je školovanje završeno,
učenika upućuje u
Landesberufsschule,
školu u Firstenfeldu, da za devet nedelja, koliko provodi u školi, odsluša
teorijsku nastavu (u kojoj je i 11 časova praktične nastave
nedeljno) i da, ako su mu ocene pozitivne, završi prvi razred. Ispada, tako,
da jednu godinu školovanja za stolara ili tapetara-dekoratera u Austriji
čini: 9 nedelja učenja u školi, 6 nedelja raspusta i 37 nedelja (sa 8 sati
dnevno) rada u preduzeću! I tako tri godine.
Nastava
u
Landesberufsschule
počinje u 7.05 i završava se u 16.05 sati. Broj časova u jednom nastavnom
danu je najčešće 9, sa izbornim predmetima i 11. Nastavna nedelja, ipak, ne
može imati više od 43 časa
– teorijska
nastava obuhvata 32 časa (opšteobrazovni predmeti 13), a ostali časovi (11)
su praktična nastava. Ponedeljkom i utorkom časovi traju 50 minuta, ostalim
danima 45 minuta; pauze posle časova su 5 minuta, posle trećeg časa 15, a
posle šestog časa, kada učenici odlaze na ručak, 1 sat. Za vreme
devetonedeljnog školovanja u Landesberufsschule učenici borave u internatu u
kojem, posle nastave, o njima brinu vaspitači. Materijalni uslovi u
internatu su izvrsni: učeničke sobe su prostrane, opremljene tehničkim
uređajima (kompjuter, televizor) i vrlo lepo uređene. Internat ima i
nekoliko prostorija za rekreaciju
u kojima
učenici mogu da igraju stoni tenis, bilijar ili stoni fudbal. Vreme za
rekreaciju učenici dogovaraju sa dežurnim vaspitačem i ono je, naravno,
ograničeno. Škola ima i vrlo lep košarkaški teren i teren za igranje odbojke
u pesku.
Boravak
u internatu se odvija po strogom kućnom redu a za izlazak u grad (pored
novca) potrebne su i pozitivne ocene!
Školske
radionice, stolarske i tapetarske, veličinom radnog prostora i svojom
opremom, ne zaostaju za pravim fabrikama. Imaju 7 (!) stolarskih radionica
(5 ručnih i 2 mašinske), nove radne stolove sa velikim izborom alata
(stolarski čekići, turpije, stege, itd.), i, u mašinskom delu, sve potrebne
mašine. Tapetarska radionica ima prostoriju za grube tapetarske radove,
prostoriju za krojenje i šivenje, prostoriju za dekorisanje, računarski
kabinet i ''boksove'' za izlaganje gotovih proizvoda.
U
posebnoj zgradi nalazi se tzv.
Kompetenz
Centrum
u kojem se učenici
obučavaju za rad na
CNC
(Computer Numeric Control)
mašini. Za ovu obuku, koja se vrši posle završenog trećeg razreda, biraju se
učenici koji su u trogodišnjem školovanju postigli najbolji uspeh.
U toku
školske godine, kroz više devetonedeljnih ciklusa, školu u Firstenfeldu
godišnje pohađa oko 800 učenika.
Uzvratna
poseta naših kolega iz Austrije uslediće krajem školske godine, u julu,
tako da ćemo biti u prilici da im svojom gostoprimljivošću, pošto su nam
materijalni uslovi u školi daleko skromniji, zahvalimo na svemu onom što su
nam pokazali u Firstenfeldu.
MINHEN
Berufsschule
für
Holztechnik und Inenausbau
je pun naziv škole u Minhenu koja je 2005. godine proslavila jedan vek
postojanja. Škola je u više navrata menjala adresu i školsku zgradu a danas
se nalazi kraj reke Izar, nedaleko od samog centra Minhena. Škola ima oko
1000 đaka i pripada grupi komunalnih škola (u Nemačkoj postoje još i državne
škole), kojih u celoj Bavarskoj ima svega 5. U takvim
(komunalnim) školama uče se određeni zanati koji su neophodni za život jedne
regije ili grada. Zbog toga je ova škola pod patronatom samog grada Minhena.
U
Nemačkoj je školski sistem drugačiji od austrijskog, tako da nemački
srednjoškolac zanat završava po dualnom sistemu
– 2 nedelje
ide u školu a 4 nedelje na praksu. Da bi mogli da upišete jednu zanatsku
školu u Nemačkoj, kao i u Austriji, morate da imate ugovor sa firmom u
kojoj, zapravo, radite i u kojoj za svoj rad dobijate određenu materijalnu
nadoknadu. Školovanje stolara i tapetara traje tri godine. U toku nastavne
nedelje učenici imaju 39 časova, nešto manje od austrijskih vršnjaka, a
nastava im počinje u 8.15 i traje do 17.00 sati. (Nastava se, kao i u
Austriji, odvija u jednoj smeni.) U školi postoji đačka kuhinja koja je
daleko skromnija od one u internatu u
Firstenfeldu.
U
školi je zabranjena upotreba mobilnih telefona,
MP3
i
CD player-a
i sličnih uređaja. Potpuno je zabranjeno pušenje u prostorijama škole i u
školskom dvorištu, kako učenicima tako i nastavnicima. Starosna granica
učenika u školi ne postoji, tako da u istom odeljenju imate i jednog
petnaestogodišnjaka, ali i mladića od 28 godina.
Iako je
minhenska škola skromnije uređena i opremljena od škole u Firstenfeldu, ona
je po uslovima i mogućnostima koje pruža učenicima i nastavnom kadru, daleko
ispred naše škole. To je jedna urbana škola, sa učenicima iz gradskog
miljea, u kojoj ne postoji ona raskoš i bogatstvo austrijske zanatske škole
internatskog tipa. Minhenska škola, u materijalnom smislu, ima sve što je
potrebno za nastavu na vrlo visokom nivou (njena
CNC
mašina ne zaostaje za onom u Firstenfeldu), ali je, ipak, jedan korak iza
onog ''stolarsko-tapetarskog glamura'' austrijske škole.
profesor
Miroslav Marković
|