POČETNA

O ŠKOLI

- Istorijat

- Škola danas

KOLEKTIV

- Profesori

- Učenici

NASTAVNI PROGRAMI

- redovno

- vanredno

- prekvalifikacija

- specijalizacija

INFO ZA ĐAKE

- Aktivnosti

- Sekcije

- Ekskurzije

- Novosti

BUDUĆI ĐACI

- Uslovi upisa

GALERIJA

 

 

Novosti

 

Na Sajmu hortikulture učenici naše škole su osvojili drugo i treće mesto.

Školu su predstavljali:

 

  • Ković Predrag IV-4

  • Lemajić Tijana IV-5

  • Miladinović Kristina IV-5

  • Milić Ivana IV-5

  • Jovanović Jelena IV-5

 

Učenike je spremala nastavnica Cerovac Aleksandra.

 

SAJAM  NAMEŠTAJA

«Agencija za drvo» je raspisala konkurs za idejno rešenje komada nameštaja. Tema je bila slobodna a prednost su imali komadi nameštaja od drveta.

 Napomena: Isti konkurs je raspisan i za fakultete; đaci i studenti su bili u istoj kategoriji.

 Iz naše škole je predato 11 radova. Učenik Lazić Marko iz IV/2 je dobio I nagradu za idejno rešenje police (prvu nagradu je dobio i jedan student – napravili su izuzetak i dodelili dve prve nagrade). Pohvale su dobile učenice iz naše škole Šimunić Vanja III/2 i Marković Marijana III/1.

 Naša koleginica Obradov Jelena je na konkursu za idejno rešenje štanda za sajam dobila nagradu «Zlatni ključ». Njeno idejno rešenje je nagrađeno zbog jednostavnosti i brzine izrade kao i zbog racionalizacije prostora u organizaciji nameštaja.

 

ŠKOLSKE ZVEZDE NA ZVEZDARI

(«Sajam znanja»)

 Sajam znanja, koji je krajem novembra organizovala beogradska opština Zvezdara (zato se ova manifestacija naziva i Zvezdarski sajam znanja), zamišljen je kao smotra beogradskih srednjih škola koje posetioce Sajma, na popularan i zanimljiv način, treba da upoznaju sa onim što njihovi učenici uče, za koja se to zanimanja osposobljavaju i, kao najvažnije, kako izgleda školovanje za jednog geodetskog ili zubnog tehničara, medicinsku sestru, drvorezbara, fizioterapeuta... Umesto ''eksponata'' koji su namenjeni jednom potrošačkom svetu opsednutom svojim rekordima (najskuplji automobil ili spavaća soba, moderna kuhinja u kojoj i vi (to je moguće!) preko noći, (metamorfozom), postajete novi Džejmi Oliver, ili kako da ostanete zauvek mladi i da tako mladi (zauvek) odete na neko putovanje van zemlje, itd.), a koje možemo da vidimo na takozvanim velikim sajmovima, na Zvezdarskom sajmu znanja bili su izloženi učenički radovi, nastali kao rezultat njihove pameti, znanja i truda.

 Umesto pretvornih osmeha serijski identičnih agenata (menadžera) reklame i prodaje, koje ne možemo da izbegnemo na onim velikim sajmovima, ovde su učenici u razgovoru sa posetiocima (a najviše je bilo budućih srednjoškolaca!), govorili o tome kako im je u njihovim školama, koje predmete izučavaju i kako su ovladali pojedinim veštinama koje su, pred posetiocima, praktično pokazivali. Učenici nisu imali, ili su ih od posetilaca Sajma uspešno skrili, strateške planove, na kratak i dugi rok, prodora, zadržavanja i konačnog osvajanja (kao da smo u ratu) ''učeničkog tržišta''; oni nisu bili profesionalci u svom poslu; oni su svoje škole predstavljali sa zanosom, iskreno, ponekad i naivno (neprofesionalno), te su njihove reči o školi (profesori su, na sreću, imali slobodan suflerski dan), bile, uglavnom, jednostavne i neposredne. Sve što su učenici radili toga dana bilo je ispunjeno osećanjem odanosti (ljubavi?) prema svojoj školi i ovo se, posebno, videlo u silnoj želji da se, prilikom prezentacija, bude zanimljiviji od drugih škola.

Tako su se na jednom mestu, u holu Beogradske poslovne škole, gde je Zvezdarski sajam znanja održan, kao u najprometnijoj ulici nekog srednjovekovnog gradića čuvenog po svojim zanatskim radionicama (hol Poslovne škole ispunjen mnoštvom radoznalih posmatrača je podsećao na takav prizor), okupile beogradske škole – Geodetska, Arhitektonska, Škola za negu lepote, Medicinska, Građevinska, Farmaceutsko-fizioterautska, Saobraćajna, Trgovačka  ... a među 16 beogradskih škola, koliko škola je uzelo učešće na ovom Sajmu znanja, bila je i naša škola.

Za našim ''štandom'', na kojem su bili izloženi predmeti izrađeni u tapetarskoj radionici naše škole, umetničko-zanatski radovi, crteži i skice  drvorezbara, primerci ''Drvceta'', prezentacija obrazovnih profila koji postoje u školi na video bimu, pažnju posetilaca privukli su naši učenici – Kristina Miladinović (45) i Ivana Milić (45), sa izradom aranžmana (pomoć u izradi aranžmana pružila je profesorka Aleksandra Cerovac) i Branislav Dimov (42), drvorezbar, koji je, radeći u drvetu svoj novi rad, drvorezbarskom veštinom posetiocima ove smotre bio, verovatno, i najzanimljiviji na celokupnom Sajmu znanja. (Branislav je o svojoj veštini govorio i u intervjuima koje je dao različitim televizijskim ekipama koje su pratile dešavanja na ovom Sajmu.)

Branislav Dimov 42

Kristina Miladinović 45 i Ivana Milić 45

Zahvaljujući  našim učenicima – Kristini, Ivani i Branislavu, kao i  Biljani Samardžiji, profesorki informatike, koja je naš školski ''tim'' organizovala i vodila na Zvezdarskom sajmu znanja, te profesorima – Aleksandri, Vladislavu i Miroslavu, i jednom ''šefu'', Jovanu Letici, naša škola, u narodu i u školskom svetu poznata kao Drvna, položila je ovaj sajamski ispit pa se sad u miru priprema za sledeći. 

 


 

Pekar, lekar, apotekar... STOLAR I TAPETAR,

mogao sam biti ja...

(U poseti školama u Austriji i Nemačkoj)

 

Grupa profesora naše škole sa direktorkom, prof. mr Zoricom Đoković, posetila je početkom novembra dve srodne škole u Austriji i Nemačkoj. Ova poseta, koja je ostvarena zahvaljujući Programu reforme srednjeg stručnog orazovanja, bila je prilika da se upoznamo sa načinom rada profesora u ovim zemljama (našim inostranim kolegama) kao i da se uspostave partnerski odnosi sa školama u Firstenfeldu (Austrija) i Minhenu (Nemačka).

U Firstenfeldu, gradiću udaljenom od Graca nekih 45 km, živi desetak hiljada stanovnika. Škola Landesberufsschule osnovana je 1970. godine, i u njoj se obrazuju budući stolari, tapetari-dekorateri i zanatlije koje izrađuju ortopedska pomagala. Sistem obrazovanja u Austriji je drugačiji od našeg, pa se školovanje jednog srednjoškolca u Firstenfeldu značajno razlikuje od školovanja njegovog vršnjaka koji pohađa našu školu.

Kada završe četvrti razred osnovne škole, pred devojčicama i dečacima u Austriji je prva velika odluka da li školovanje nastaviti po programu koji im sutra, kada stasaju za srednju školu, omogućava da se upišu u neku gimnaziju (za šta su, pored želje, potrebne i visoke ocene!), ili po programu koji će ih u budućnosti odvesti u neku stručnu školu. Učenici čiji je uspeh prosečan nemaju ovakve dileme – oni će moći da upišu isključivo zanatsku školu! U devetom razredu osnovne, koji je praktično i pripremni za stručne škole, učenici obilaze preduzeća koja traže nove radnike. Kada jedan petnaestogogišnji Austrijanac sklopi ugovor sa preduzećem koje ima potrebu da zaposli i školuje budućeg stolara ili tapetara (sklapanje ugovora je neophodno da bi mogli da upišete školu), počinje njegovo trogodišnje školovanje.

Treba reći da je zbog razvijene drvne industrije i nedostatka radne snage u Austriji lako sklopiti takav ugovor i da se firme, čak, međusobno utrkuju u ponudi povoljnijih uslova učenicima. Preduzeće u kojem učenik radi i uči zanat, uz osmočasovno radno vreme i mesečnu novčanu nadoknadu koja je značajno manja od one koju imaju radnici čije je školovanje završeno, učenika upućuje u Landesberufsschule, školu u Firstenfeldu, da za devet nedelja, koliko provodi u školi, odsluša teorijsku nastavu (u kojoj je i 11 časova praktične nastave nedeljno) i da, ako su mu ocene pozitivne, završi prvi razred. Ispada, tako, da jednu godinu školovanja za stolara ili tapetara-dekoratera u Austriji čini: 9 nedelja učenja u školi, 6 nedelja raspusta i 37 nedelja (sa 8 sati dnevno) rada u preduzeću! I tako tri godine. 

Nastava u Landesberufsschule počinje u 7.05 i završava se u 16.05 sati. Broj časova u jednom nastavnom danu je najčešće 9, sa izbornim predmetima i 11. Nastavna nedelja, ipak,  ne može imati više od 43 časa – teorijska nastava obuhvata 32 časa (opšteobrazovni predmeti 13), a ostali časovi (11) su praktična nastava. Ponedeljkom i utorkom časovi traju 50 minuta, ostalim danima 45 minuta; pauze posle časova su 5 minuta, posle trećeg časa 15, a posle šestog časa, kada učenici odlaze na ručak, 1 sat. Za vreme devetonedeljnog školovanja u Landesberufsschule učenici borave u internatu u kojem, posle nastave, o njima brinu vaspitači. Materijalni uslovi u internatu su izvrsni: učeničke sobe su prostrane, opremljene tehničkim uređajima (kompjuter, televizor) i vrlo lepo uređene. Internat ima i nekoliko prostorija za rekreaciju u kojima učenici mogu da igraju stoni tenis, bilijar ili stoni fudbal. Vreme za rekreaciju učenici dogovaraju  sa dežurnim vaspitačem i ono je, naravno, ograničeno. Škola ima i vrlo lep košarkaški teren i teren za igranje odbojke u pesku. Boravak u internatu se odvija po strogom kućnom redu a za izlazak u grad (pored novca) potrebne su i pozitivne ocene!

Školske radionice, stolarske i tapetarske, veličinom radnog prostora i svojom opremom, ne zaostaju za pravim fabrikama. Imaju 7 (!) stolarskih radionica (5 ručnih i 2 mašinske), nove radne stolove sa velikim izborom alata (stolarski čekići, turpije, stege, itd.), i, u mašinskom delu, sve potrebne mašine. Tapetarska radionica ima prostoriju za grube tapetarske radove, prostoriju za krojenje i šivenje, prostoriju za dekorisanje, računarski kabinet  i ''boksove'' za izlaganje gotovih proizvoda.   

 

U posebnoj zgradi nalazi se tzv. Kompetenz Centrum u kojem se učenici obučavaju za rad na CNC (Computer Numeric Control) mašini. Za ovu obuku, koja se vrši posle završenog trećeg razreda, biraju se učenici koji su u trogodišnjem školovanju postigli najbolji uspeh.

U toku školske godine, kroz više devetonedeljnih ciklusa, školu u Firstenfeldu godišnje pohađa oko 800 učenika.

Uzvratna poseta naših kolega iz Austrije uslediće krajem školske godine, u julu,  tako da ćemo biti u prilici da im svojom gostoprimljivošću, pošto su nam materijalni uslovi u školi daleko skromniji, zahvalimo na svemu onom što su nam pokazali u Firstenfeldu.

 

MINHEN

Berufsschule für Holztechnik und Inenausbau je pun naziv škole u Minhenu koja je 2005. godine proslavila jedan vek postojanja. Škola je u više navrata menjala adresu i školsku zgradu a danas se nalazi kraj reke Izar, nedaleko od samog centra Minhena. Škola ima oko 1000 đaka i pripada grupi komunalnih škola (u Nemačkoj postoje još i državne škole), kojih u celoj Bavarskoj ima svega 5. U takvim (komunalnim) školama uče se određeni zanati koji su neophodni za život jedne regije ili grada. Zbog toga je ova škola pod patronatom samog grada Minhena.

U Nemačkoj je školski sistem drugačiji od austrijskog, tako da nemački srednjoškolac zanat završava po dualnom sistemu  –  2 nedelje ide u školu a 4 nedelje na praksu.  Da bi mogli da upišete jednu zanatsku školu u Nemačkoj, kao i u Austriji, morate da imate ugovor sa firmom u kojoj, zapravo, radite i u kojoj za svoj rad dobijate određenu materijalnu nadoknadu. Školovanje stolara i tapetara traje tri godine. U toku nastavne nedelje učenici imaju 39 časova, nešto manje od austrijskih vršnjaka, a nastava im počinje u 8.15 i traje do 17.00 sati. (Nastava se, kao i u Austriji, odvija u jednoj smeni.) U školi postoji đačka kuhinja koja je daleko skromnija od one u internatu u Firstenfeldu.

 U školi je zabranjena upotreba mobilnih telefona, MP3 i CD player-a i sličnih uređaja. Potpuno je zabranjeno pušenje u prostorijama škole i u školskom dvorištu, kako učenicima tako i nastavnicima. Starosna granica učenika u školi ne postoji, tako da u istom odeljenju imate i jednog petnaestogodišnjaka, ali i mladića od 28 godina.

Iako je minhenska škola skromnije uređena i opremljena od škole u Firstenfeldu, ona je po uslovima i mogućnostima koje pruža učenicima i nastavnom kadru, daleko ispred naše škole. To je jedna urbana škola, sa učenicima iz gradskog miljea, u kojoj ne postoji ona raskoš i bogatstvo austrijske zanatske škole internatskog tipa. Minhenska škola, u materijalnom smislu, ima sve što je potrebno za nastavu na vrlo visokom nivou (njena CNC mašina ne zaostaje za onom u Firstenfeldu), ali je, ipak, jedan korak iza onog ''stolarsko-tapetarskog glamura'' austrijske škole.

profesor Miroslav Marković